ADHD – kako ga prepoznajemo

ADHD ili poremećaj pažnje i hiperaktivnosti danas je sve češće dijagnosticiran poremećaj,koji može pogoditi i djecu i odrasle, unatoč sve većoj učestalosti, još uvijek se često zanemaruje ili krivo tumači.

Važno je da budemo otvoreni i da se informiramo kako bismo pomogli onima koji se bore s takvim izazovima. ADHD poremećaj i dalje je najrašireniji među djecom, stoga su suosjećanje i edukacija o aktualnoj temi najbolji način za razumijevanje njihovih okolnosti, ali i njihovih potreba, te savjetovanje s osobnim liječnikom, psihologom, terapeutom ili uz kvalificirano stručno osoblje.

U ovom blogu detaljnije ćemo opisati što je ADHD i kako ga prepoznati na temelju opće poznatih simptoma.

Važno: ADHD je poremećaj čiji simptomi kod svakog pojedinca mogu biti različito izraženi, a dijagnozu može postaviti samo kvalificirani stručnjak, stoga je u slučaju sumnje uvijek potrebno posjetiti osobnog liječnika, psihologa, terapeuta ili kvalificiranog stručnjaka.

Što je ADHD?

ADHD je poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnost ili akronim za "Attention Deficit Hyperactivity Disorder". To je neurobiološki poremećaj koji se očituje problemima pažnje, hiperaktivnošću i impulzivnošću.

Glavni simptomi ADHD

Poremečaj se manifestira na različite načine, ali se može i mijenjati tijekom godina, stoga je važno educirati se o simptomima, pratiti ih i promatrati svoje stanje ili stanje pojedinca s terapeutom.

VAŽNO: Simptomi se mogu razlikovati od osobe do osobe, a dijagnozu može postaviti samo klinički psiholog ili stručni radnik ovlašten za to.

Simptomi poremećaja pažnje

Simptomi poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) mogu se izraziti kao:

Problemi s koncentracijom i pažnjom

Poremećaj se može izraziti kao loša koncentracija ili nedostatak koncentracije i kao posljedica toga slaba i manjkava integracija u okolinu.Prvi:poteškoće u praćenju uputa ili izvršavanju zadataka, poteškoće u koncentraciji na jedan zadatak ili aktivnost.

Impulsivno ponašanje

Poremećaj se može izraziti kao impulzivno ponašanje, gdje se osoba teško kontrolira i djeluje brzo i bez razmišljanja.

Primjer: osoba odgovara prije što je netko pita, osoba brzo donosi odluke, osoba se ukljućuje u opasne aktivnosti bez razmišljanja o posljedicama itd.

Stalno gubljenje stvari

Poremećaj se može tmanifestirati kao loša organizacije, gdje je pojedincu teško održavati red i suočava se s poteškoćama u praćenju svojih stvari.

Primjer: osoba stalno gubi ili zaboravlja svoje osobne stvari, ne može se sjetiti gdje su, itd.

Simptomi hiperaktivnosti

Simptomi se mogu izraziti kao:

Nemir i nemirno ponašanje

Simptomi se mogu izraziti kao nemir i nemirno ponašanje, gdje osoba ima poteškoća u postizanju i održavanju smirenog ponašanja.

Primjer: osoba se stalno kreće, teško se smjesti ili mirno sjedi.

Stalno razgovaranje

Simptomi se može izraziti kao prebrzo ili pretjerano govorenje, bez razmišljanja o sadržaju ili percepciji sadržaja koji se govori.

Primjer: osoba govori brzo i previše a sugovorniku obično djeluje zbunjeno.

Problem mirnog sjedenja

Simptomi se može izraziti kao poteškoće pri sjedenju, gdje osoba teško ostaje dugo na jednom mjestu ili položaju, često ustaje, hoda ili se okreće u sjedalu.

Primjer: osoba teško mirno sjedi, stalno ustaje sa sjedala, ponaša se nemirno te se okreće i miče u sjedalu.

Simptomi kombiniranog tipa

Simptomi kombiniranog tipa kombiniraju simptome prevladavajućeg - nesabranog tipa i hiperaktivnog impulzivnog tipa. Glavni simptomi kombiniranog tipa su:

Poteškoće u održavanju pažnje

Simptom se može izraziti kao poteškoće u koncentraciji na zadatke ili aktivnosti koje zahtijevaju stalnu pozornost.

Primjer: osoba ima poteškoča u pračenju uputa ili ne dovršava zadatke jer se ne može usredotočiti na jedan zadatak ili aktivnost.

Nemirno ponašanje

Simptom se može izraziti kao nemirno ponašanje gdje osoba ima poteškoća da ostane mirna i u mirnom stanju.

Primjer: osoba se puno kreće, teško se smjesti ili mirno sjedi, što može utjecati na njihovu sposobnost obavljanja zadataka.

Stalno pomicanje

Simptom se također može izraziti kao stalno kretanje.

Primjer: Osoba stalno miče rukama ili nogama, čak i kada to nije potrebno ili prikladno.

Problemi sa slušanjem i praćenjem uputa

Simptom se također može izraziti kao poteškoće u slušanju i praćenju uputa.

Primjer: osoba ima poteškoća u slušanju i praćenju uputa, što može dovesti do nepotpunog izvršavanja zadataka.

Česti prekid razgovora i nestrpljivost

Simptom se također može izraziti kao često prekidanje drugih ljudi tijekom razgovora ili aktivnosti te problemi sa strpljenjem.

Primjer: osoba prekida pripovjedača tijekom razgovora i pokušava iznijeti svoje mišljenje prije nego što dođe na red.

Poteškoće s brzim govorom i slušanjem

Simptom se također može izraziti kao brzo pričanje i neposluh, a posljedično i loša komunikacija.

Primjer: osoba govori prebrzo i nejasno i daje zbunjene odgovore zbog neposluha.

Problemi s organizacijom i upravljanjem vremenom

Simptom se također može izraziti kao problem s organizacijom i lošim upravljanjem vremenom.

Primjer: Osoba ima poteškoća s organiziranjem zadataka, održavanjem reda i upravljanjem vremenom, zbog čega može propustiti važne rokove i datume.

Impulzivnost

Simptom se također može izraziti kao impulzivnost, gdje osoba ima poteškoća u kontroli svojih impulsa i ponaša se nepromišljeno.

Primjer: osoba će na podražaje iz okoline reagirati prebrzo i bez promišljanja primjerenosti svog odgovora.

Često gubljenje predmeta

Simptom se može izraziti i kao gubljenje predmeta jer je osoba loše organizirana i teško prati sebe i svoju okolinu.

Primjer: osoba ima problema s održavanjem reda i oslabljenom sposobnošću organiziranja, pa često gubi stvari koje su nužne i za nužne svakodnevne zadatke.

Kako se dijagnosticira?

Proces dijagnosticiranja poremećaja pažnje i hiperaktivnosti odn ADHD uključuje nekoliko koraka, procjene od strane educiranih stručnjaka, ali i međusobnu suradnju roditelja osobe s poremećajem, partnera i rodbine, odn. osobe koje su u vezi s osobom s ADHD-om.

Osnovni koraci u dijagnostičkom procesu su:

Pregled simptoma

Prvi korak je pregledati simptome koje pojedinac ili njegovi voljeni doživljavaju. Simptomi kao što su poteškoće s koncentracijom, hiperaktivnost, impulzivnost i problemi s emocionalnom kontrolom neki su od ključnih elemenata za dijagnozu ADHD-a i bit će prvi koji će se biti ispitan.

Procjena povijesti bolesti

Zdravstveni radnik (terapeut ili drugi kvalificiran radnik) obavit će pregled kojim se temeljito procjenjuje medicinska povijest pojedinca, uključujući povijest bolesti, obiteljsku povijest poremećaja ili drugih mentalnih bolesti te lijekove ili tvari koje bi mogle utjecati na simptome.

Fizikalni pregled

Iako nema fizičkih pretraga, vaš liječnik može obaviti fizički pregled kako bi isključio druge moguće uzroke vaših simptoma.

Procjena simptoma iz različitih izvora

Za potvrdu dijagnoze važno je da liječnik dobije informacije o simptomima iz različitih okruženja kao što su dom, škola i radno mjesto, kao i razgovorom s rodbinom i učiteljima o funkcioniranju pojedinca u različitim okruženjima.

Procjena emocionalnih i bihevioralnih simptoma

Uz procjenu osnovnih simptoma, također je važno procijeniti sve emocionalne probleme i probleme u ponašanju koji mogu biti povezani s poremećajem, npr. tjeskoba, depresija ili problemi sa samopouzdanjem.

Korištenje dijagnostičkih kriterija

Liječnik može koristiti dijagnostičke kriterije iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-5) ili druge standardizirane ljestvice za procjenu simptoma i postavljanje dijagnoze ADHD-a.

Isključivanje drugih mogućih uzroka

Važno je isključiti druge moguće uzroke simptoma kao što su druga mentalna stanja, neurološki poremećaji ili poteškoće u učenju.

Suradnja više stručnjaka

U postavljanju dijagnoze mogu sudjelovati različiti stručnjaci, uključujući liječnike opće prakse, pedijatre, psihijatre, kliničke psihologe i školske savjetnike, koji za uspješno djelovnje trebaju i suradnju roditelja ili drugih članova obitelji osobe s predviđenom poremećajem.

Zaključak

Psihički poremećaji danas su u porastu, stoga je prije svega važno dobro se informirati i prihvatiti promjenjivo okruženje s razumijevanjem i suosjećanjem.

Moramo biti svjesni da su suradnja, empatija, razumijevanje i edukacija alati koji mogu uvelike utjecati na poboljšanje kvalitete kako našeg života tako i života osobe koja se bori s ADHD-om. 

Važno: Neophodno je pružiti podršku osobi s dijagnosticiranim poremećajem, a istovremeno je pružiti sebi i ostati pozitivni u teškim trenucima te blisko surađivati ​​sa stručnim osobljem, liječnicima i terapeutima, prihvaćati njihovu pomoć i slijediti njihove upute .

Često postavljana pitanja i odgovori

Što je ADHD?

ADHD je kratica za Attention Deficit Hyperactivity Disorder i neurobiološki je poremećaj koji utječe na sposobnost fokusiranja, organiziranja i kontrole impulsa.

Kako mogu znati imam li ADHD?

Ako primijetite simptome kod sebe, važno je da prihvatite njihovu eventualnu prisutnost sa svojim osobnim liječnikom koji će vas nakon konzultacije i po potrebi uputiti odgovarajućem savjetniku ili terapeutu. Samo kvalificirani stručnjaci mogu potvrditi dijagnozu.

Što ako netko koga poznajem ima ADHD?

Ako sumnjate da osoba u vašem okruženju ima ADHD, važno je da prihvatite njihovu eventualnu prisutnost s suosječanju, a ne osuđivanjem. Upoznajte se s poremećajem, a za konkretne savjete možete se obratiti i odgovarajučim zdravstvenem osoblju.

Može li se stanje ADHD poremećaja poboljšati?

Stanje poremećaja može se poboljšati uz pomoć terapija, pružene dodatne pomoći i/ili lijekova. Važno je biti svjestan da se svako stanje razlikuje od osobe do osobe ovisno o vrsti dijagnosticirane bolesti, povijesti bolesti i sposobnosti napredovanja.

Sadržaj pregledao: Samo Stadler, dr. sc. med., specijalist hitne medicine

 
Sadržaj je namijenjen općem informiranju i obrazovanju te nije zamjena za profesionalni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Uvijek se posavjetujte s kvalificiranim zdravstvenim radnikom (liječnikom ili ljekarnikom) za točnu dijagnozu i liječenje. Podaci u članku nisu zamjena za točnu medicinsku dijagnozu i služe samo u informativne svrhe.